www.urologija.hr



Benigno povećanje prostate (Benigna hipertrofija prostate)


I. Općenito o benignoj hipertrofiji prostate


Benigna hipertrofija prostate (BHP), odnosno dobroćudno povećanje prostate je vrlo česta bolest. Smatra se da polovina muškaraca u pedesetim godinama života ima povećanu prostatu, a starenjem se taj broj povećava na više od 90%. Dakle, u načelu se radi o bolesti koja će se javiti kod gotovo svih muškaraca, samo je pitanje u kojoj dobi i s koliko izraženim tegobama.





II. Klinička slika i simptomi benigne hipertrofije prostate


Bolesnici se najčešće žale na:





III. Dijagnostika i obrada benigne hipertrofije prostate


1. Digitorektalni pregled prostate

Tko? - pregled obavlja liječnik specijalista urologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji

Liječnik kažiprstom ulazi u završni dio debelog crijeva i pipa prostatu, da bi odredio njezinu veličinu i elastičnost, odnosno tvrdoću, te ograničenost prema okolnom tkivu. Pregled je neugodan za većinu bolesnika, ali kratko traje (oko 5 sekundi) i važan je jer daje bitne informacije o prostati.


2. Prostata specifični antigen (PSA)

Tko? - med. sestra ili lab. tehničar vade krv bolesniku koja se analizira

Gdje?

  1. u biokemijskom laboratoriju u bolnici
  2. u privatnom biokemijskom laboratoriju

Prostata specifični antigen (PSA) je protein koji je kako mu samo ime kaže, specifičan za prostatu, znači prisutan je samo u prostati, ali u načelu nije specifičan za vrstu bolesti u prostati. Drugim riječima on može biti povišen (normalna vrijednost je ≤ 4 ng/ml) kod različitih bolesti prostate uključujući BHP, upalu, ali i karcinom prostate.


3. Uroflow

Tko? - med. sestra ili tehničar upućuju bolesnika u WC gdje se nalazi specijalna posudica u koju bolesnik mokri

Gdje?

  1. u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. u privatnoj urološkoj ordinaciji

Uroflow je metoda gdje bolesnik nakon što mu je mokraćni mjehur pun mokraće, jer je popio dosta tekućine, te nakon što ima izražen nagon na mokrenje, mokri u specijalnu posudicu. Uroflow-om se određuje koliko je pacijent izmokrio u kojem vremenskom periodu. Važno je napomenuti da značajan broj bolesnika navodi da „doma mokri bolje nego što je mokrio u urološkoj ambulanti“ iz razumljivih razloga.


Slika 1: "Dobar" uroflow, Qmax 22.1 ml/s, Qave 12.1 ml/s volumen 178 ml



Slika 2: "Srednji" uroflow, Qmax 16.5 ml/s, Qave 8 ml/s volumen 326 ml



Slika 3: "Lošiji" uroflow, Qmax 11.2 ml/s, Qave 8.3 ml/s volumen 537 ml



Slika 4: "Loš" uroflow, Qmax 6.2 ml/s, Qave 2.8 ml/s volumen 151 ml



4. Ultrazvuk prostate

Tko? - pregled obavlja liječnik specijalista urologije ili radiologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji
  3. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja
  4. radiolog na radiologiji u bolnici
  5. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji

Ultrazvuk (UZV) prostate je metoda gdje se koristeći UZV aparat određuje veličina prostate i količina mokraće koja eventualno zaostaje u mokraćnom mjehuru, odnosno količina mokraće koju bolesnik ne može izmokriti zbog povećane prostate. Radi se o uređaju koji proizvodi specijalne valove koji zapravo spadaju u zvučne valove, ali su više frekvencije u odnosu na zvučne valove koje ljudi čuju. Slika organa, odnosno prostate u ovom slučaju, prikazuje se na ekranu monitora. Bolesnik leži na leđima, te mu se UZV pregled radi preko trbuha koristeći ultrazvučnu sondu, a traje oko 5 minuta.

Transrektalni UZV (TRUZV) je ultrazvuk koji se radi kroz debelo crijevo, a njime se nešto bolje prikazuje sama prostata, mada je on nešto neugodniji za bolesnika.

U načelu osjetljivost i specifičnost samog UZV u razlikovanju dobroćudnog povećanja prostate (BHP) u odnosu na karcinom nije velika, međutim radi se o jednostavnoj i brzoj metodi kojom se ipak mogu dobiti važne informacije o prostati.


5. Biokemijska analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. biokemijskom laboratoriju u bolnici
  2. biokemijskom laboratoriju u Domu zdravlja
  3. privatnom biokemijskom laboratoriju

Mokraća se gleda pod mikroskopom, te se određuje prisutnost upalnih stanica (leukocita) i crvenih krvnih stanica (eritrocita), može se također odrediti i prisutnost glukoze (šećera u mokraći), te nekih drugih molekula. Nalaz može biti gotov u roku od 10-tak minuta.


6. Mikrobiološka analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. mikrobiološkom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. mikrobiološkom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom mikrobiološkom laboratoriju

Pretragom se određuje broj i vrsta mikroorganizama u mokraći, a to je važno zbog antimikrobne terapije. Za dobivanje ovog nalaza potrebno je od 3-5 dana.


7. Cistoskopija

Tko? - pregled obavlja liječnik specijalista urologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji

Bolesnik legne na leđa na „urološki stol“ i postavi noge na nogare. Nakon primjene lokalnog anestetika ulazi se specijalnim instrumentom (cistoskopom) u mokraćnu cijev (tamo gdje izlazi mokraća, znači na vrhu glavića penisa), pa u mokraćni mjehur. Cistoskopija traje oko 1 minutu, u načelu je neugodna, pa čak se može reći i bolna pogotovo, ako se bolesnik ne može opustiti što je često slučaj. Ipak, kod većine bolesnika ne radi se o boli koja bi zahtijevala anesteziju.


Slika 5: Cistoskop.

cistoskop



Prije cistoskopije potrebno je napraviti mikrobiološku analizu mokraće, odnosno urinokulturu koja mora biti sterilna, također bolesnik mora reći liječniku ukoliko uzima lijekove koji djeluju na zgrušavanje krvi.


8. IPSS upitnik

Tko? - bolesnik ispunjava upitnik s pitanjima o tegobama mokrenja koji dobije:

Gdje?

  1. od urologa u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. od urologa u privatnoj urološkoj ordinaciji

Upitnikom se dobivaju informacije o tegobama i kvaliteti života bolesnika s BHP.


Slika 6: IPSS upitnik

IPSS upitnik



Napomena: u tekstu su navedene pretrage koje se mogu raditi kod BHP. To ne znači da su sve nužne, odnosno da ne postoje još neke pretrage koje nisu navedene, a koje se mogu raditi kod ove bolesti. Konačnu odluku o tome donijeti će izabrani urolog u dogovoru s bolesnikom.





IV. Liječenje benigne hipertrofije prostate


Kod određenog broja bolesnika terapija nije potrebna jer tegoba nisu izražene, a samo povećanje prostate nije značajno, takvim bolesnicima se savjetuju redovite kontrole. U načelu se terapija može podijeliti u liječenje:


-1. lijekovima

-2. operacijama



1. Lijekovi za liječenje benigne hipertrofije prostate (BHP)


Postoje tri skupine lijekova koji se koriste za liječenje BHP. Važno je napomenuti da se većina ovi lijekova uzima stalno (SVAKI DAN) kroz duži vremenski period (mjesecima, godinama), znači nema prekidanja terapije, jasno ukoliko je bolesnici dobro podnose. Također je važno da bolesnici shvate da nema lijeka koji nema određenih nuspojava, budući da je prostata spolna žlijezda onda se kod uzimanja lijekova za liječenje povećanja prostate mogu očekivati i određene nuspojave vezane uz spolnu funkciju, ali one u načelu kod velike većine bolesnika nisu ozbiljne i nisu uzrok prekida terapije.

S druge strane ukoliko se značajno povećanje prostate ne liječi, ono također izlaže bolesnika ne samo pogoršanju tegoba s mokrenjem, nego i određenim puno ozbiljnijim komplikacijama ove bolesti.


Tko? - lijekove propisuje liječnik specijalista urologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji


1.1. Fitoterapija

Fitoterapija (tzv. biljni lijekovi) kod nas su prisutni tek u novije vrijeme, mada se dosta koriste u Zapadnoj Europi i u Sjevernoj Americi. Savjetuju se mlađim bolesnicima, jer imaju manje nuspojava u prvom redu vezano uz spolnu funkciju.


1.2. Blokatori alfa-receptora

Blokatori alfa-receptora u načelu spadaju u prvu liniju terapije, odnosno to su najčešće prvi lijekovi koji se koriste za liječenje BHP. Oni olakšavaju mokrenje opuštanjem mišića koji se nalaze u vratu mokraćnog mjehura, odnosno u prostati. Ovi lijekovi mogu sniziti krvni tlak kod dijela bolesnika. Uglavnom se radi o prolaznoj nuspojavi koja se javlja na početku uzimanja ovih lijekova.

Međutim, potreban je oprez da se krvni tlak ne bi „previše“ snizio, pogotovo kod bolesnika koji već uzimaju neke lijekove za snižavanje krvnog tlaka. Pored toga oni mogu smanjiti i količinu sjemena koju bolesnik izbacuje kod svršavanja, što može zabrinuti bolesnika, ali radi se zapravo o bezopasnoj nuspojavi lijeka. Nakon što bolesnik prestane uzimati ove lijekove ponovno se količina sjemena vraća na raniju razinu. U načelu možemo reći da su ovo dobri i sigurni lijekovi s minimalnim nuspojavama.


1.3. Blokatori 5 alfa-reduktaze

Lijekovi koji djeluju na 5 alfa-reduktazu u načelu spadaju u drugu liniju terapije BHP, te se često dodaju blokatorima alfa-receptora ukoliko sama terapija blokatorima alfa-receptora nije dala zadovoljavajući rezultat, odnosno ukoliko bolesnici zbog bilo kojeg razloga ne mogu uzimati blokatore alfa-receptora. 5 alfa-reduktaza je enzim koji pojednostavljeno rečeno aktivira testosteron (muški spolni hormon) što djeluje na rast prostate, ukoliko se enzim blokira, zaustavlja se i rast prostate, odnosno dolazi do njezinog smanjenja.

Budući da djeluju na testosteron, ovi lijekovi kod nekih bolesnika mogu djelovati na spolnu funkciju, mada kod većine bolesnika, te nuspojave nisu značajne. Također važno je da bolesnici shvate da budući da prostata nije narasla preko noći, neće se ni smanjiti preko noći (osim ako se jasno operira), zbog toga treba biti strpljiv i dati šansu ovim lijekovima. Da bi se prostata počela smanjivati djelovanjem lijeka, odnosno na „molekularnom nivou“ potrebno je više mjeseci.


1.4. Različite kombinacije lijekova.

Gore navedeni lijekove se kako je već rečeno mogu i kombinirati da bi se dobio što bolji učinak na BHP.





2. Operacije benigne hipertrofije prostate


Operacije prostate se u načelu izvode kod bolesnika kod kojih liječenje lijekovima nije dalo zadovoljavajuće rezultate. Može se raditi endoskopski operativni zahvat, znači kroz cijev kroz koju bolesnik mokri, (tamo gdje izlazi mokraća, znači na vrhu glavića penisa) bez ožiljaka po trbuhu ili otvoreni operativni zahvat, znači s ožiljkom na trbuhu.


Tko? - liječnik specijalista urologije

Gdje? - u bolnici



2.1. Endoskopski operativni zahvati

Endoskopski operativni zahvat se izvodi kroz cijev kroz koju se mokri. Bolesnik se prima u bolnicu, a zahvat se radi u spinalnoj anesteziji, znači bolesnik je budan, ali ne osjeća donji dio tijela. Instrumentom (resektoskopom) se režu mali komadići prostate („koji smetaju“, odnosno čine zapreku mlazu mokraće) i vade van. Zahvat traje oko 1 sat, nakon toga bolesnik kroz par dana ima kateter u mokraćnoj cijevi, te u bolnici boravi do 5 dana, jasno ukoliko nema komplikacija.


Slika 7: Resektoskop.

Resektoskop



Slika 8: Pojedinačni, mali komadići prostate odrezani resektoskopom.

Pojedinačni, Mali komadići prostate odrezani resektoskopom.



Slika 9: Hrpica odrezanog i izvađenog tkiva prostate.

Hrpica odrezanog i izvađenog tkiva prostate



Moguće komplikacije su krvarenje nakon zahvata koje može prestati uz konzervativne mjere liječenja, ali isto tako, može se desiti da bolesnik mora ponovno ići u kiruršku salu, da se zaustavi krvarenje, što se ipak dešava puno rjeđe. Moguće je također da dođe i do upale, odnosno infekcije, pa da bolesnik mora primati antibiotike, odnosno ostati u bolnici duže nego što je planirano.


2.2. Otvoreni operativni zahvat

Otvoreni operativni zahvat izvodi se rezom kroz donji dio trbuha, otvori se mokraćni mjehur i „izljušti“ se povećana prostata. Ovaj zahvat se u načelu izvodi kod velikih prostata. Nakon vađenja prostate također, se postavlja kateter u mokraćnu cijev, a postoperativni tijek je sličan kao i kod endoskopskog zahvata.


Slika 10: Izvađeni adenomi prostate.

Izvađeni adenomi prostate



Izvađeni adenomi prostate





3. Trajno nošenje katetera


Nažalost dio bolesnika ne reagira na terapiju lijekovima, a nisu pogodni za operativno liječenja zbog razno-raznih razloga, kod takvih bolesnika liječenje se sastoji u trajnom mijenjanju katetera za mokrenje.


Slika 11: Različite vrste katetera.

Različite vrste katetera





V. Zaključak


BHP je vrlo česta bolest muškaraca. Iako je u svojoj osnovi dobroćudna, može uzrokovati značajne tegobe i smetnje kod bolesnika, te ukoliko se ne liječi napredovati i dovesti do ozbiljnih komplikacija. Zbog toga je važno redovito se kontrolirati čak i ako same tegobe nisu jako izražene. Naime, ponekad nema znaka jednakosti između tegoba i ozbiljnosti bolesti, odnosno bolesnici ne moraju imati izražene tegobe, ali nakon urološkog pregleda i obrade može se naći ozbiljna bolest prostate. Također, potrebno je redovito uzimati propisanu terapiju, odnosno pridržavati se uputa koje ste dobili od svog urologa.





Nazad na vrh stranice !





Pitanja i odgovori !!!