www.urologija.hr



Karcinom (rak) mokraćnog mjehura


I. Općenito o karcinomu mokraćnog mjehura


Karcinom mokraćnog mjehura je bolest poznata po sklonosti recidiviranju, odnosno vraćanju nakon liječenja. Jasno da se povrat bolesti ne javlja kod svih bolesnika, međutim značajan broj bolesnika prije ili kasnije ima povrat karcinoma mokraćnog mjehura. Zbog toga je važno da se bolesnici s ovom bolesti redovito kontroliraju, moglo bi se reći do kraja života.

Karcinoma mokraćnog mjehura najčešće se javlja u šezdesetim i sedamdesetim godinama života, nešto češće u muškaraca nego kod žena. Kao i kod ostalih karcinoma jasan uzrok bolesti nije poznat i vjerojatno se radi o posljedicama utjecaja okoline, ali i genetskih čimbenika. Smatra se da pušenje, ali i određena zanimanja kao što je to rad u kemijskoj industriji mogu povećati vjerojatnost nastanka karcinoma mokraćnog mjehura.

U Hrvatskoj godišnje od karcinoma mokraćnog mjehura oboli više od 1000 bolesnika.





II. Klinička slika i simptomi karcinoma mokraćnog mjehura


Najčešći simptom koji se javlja kod karcinoma mokraćnog mjehura je krv u mokraći koja može biti:

Ukoliko je bolest uznapredovala mogu se javiti i bolovi u kostima zbog koštanih metastaza ili bolovi u leđima zbog metastaza u retroperitoneumu, odnosno zbog zastoja mokraće u bubrezima.





III. Dijagnostika i obrada karcinoma mokraćnog mjehura


1. Biokemijska analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. biokemijskom laboratoriju u bolnici
  2. biokemijskom laboratoriju u Domu zdravlja
  3. privatnom biokemijskom laboratoriju

Mokraća se gleda pod mikroskopom, te se određuje prisutnost upalnih stanica (leukocita) i crvenih krvnih stanica (eritrocita), može se također odrediti i prisutnost glukoze (šećera u mokraći), te nekih drugih molekula. Nalaz može biti gotov u roku od 10-tak minuta.


2. Mikrobiološka analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. mikrobiološkom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. mikrobiološkom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom mikrobiološkom laboratoriju

Pretragom se određuje broj i vrsta mikroorganizama u mokraći, a to je važno zbog antimikrobne terapije. Za dobivanje ovog nalaza potrebno je od 3-5 dana.


3. Citologija mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. u citološkom laboratoriju u bolnici
  2. u privatnom citološkom laboratoriju

Bolesnik daje mokraću 3 dana za redom. Mokraća se gleda pod mikroskopom, te se određuju vrste stanica u mokraći. Normalno se u mokraći nalaze stanice pločastog i prijelaznog epitela, međutim ukoliko se nađu atipične, odnosno maligne stanice moguće je da bolesnik ima karcinom mokraćnog mjehura, te je potrebna daljnja obrada.


4. Cistoskopija

Tko? - liječnik specijalista urologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji

Bolesnik legne na leđa na „urološki stol“ i postavi noge na nogare. Nakon primjene lokalnog anestetika ulazi se specijalnim instrumentom (cistoskopom) u mokraćnu cijev (tamo gdje izlazi mokraća, znači na vrhu glavića penisa kod muškarca, odnosno iznad rodnice kod žena), pa u mokraćni mjehur. Cistoskopija traje oko 1 minutu, u načelu je neugodna, pa čak se može reći i bolna pogotovo, ako se bolesnik ne može opustiti što je često slučaj. Ipak, kod većine bolesnika ne radi se o boli koja bi zahtijevala anesteziju.

Prije cistoskopije potrebno je napraviti mikrobiološku analizu mokraće, odnosno urinokulturu koja mora biti sterilna, također bolesnik mora reći liječniku ukoliko uzima lijekove koji djeluju na zgrušavanje krvi.


Slika 1: Cistoskop.

Cistoskop



Slika 2: Fleksibilni cistoskop.

Fleksibilni cistoskop



5. Ultrazvuk mokraćnog mjehura

Tko? - liječnik specijalista urologije ili radiologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji
  3. radiolog na radiologiji u bolnici
  4. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja
  5. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji

Ultrazvučni (UZV) aparat proizvodi specijalne valove koji zapravo spadaju u zvučne valove, ali su više frekvencije u odnosu na zvučne valove koje ljudi čuju. Slika organa, odnosno mokraćnog mjehura, prikazuje se na ekranu monitora. Dobivaju se informacije o izgledu mokraćnog mjehura, te veličini i broju tumora u mokraćnom mjehuru. Također, mogu se dobiti informacije o bubrezima, što je važno za daljnje liječenje. UZV pregled se radi preko trbuha koristeći ultrazvučnu sondu i traje par minuta.


6. Intravenska urografija (IVU)

Tko? - liječnik specijalista radiologije

Gdje?

  1. radiolog na radiologiji u bolnici
  2. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja
  3. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji

Intravenska urografija (IVU) je rentgensko snimanje urotrakta uz upotrebu intravenskog jodnog kontrastnog sredstva za prikaz mokraćnog mjehura i karcinoma u njemu. Pretraga se ne smije raditi kod bolesnika koji su alergični na jodna kontrastna sredstva. Intravenska urografija je „starija“ metoda prikaza karcinoma mokraćnog mjehura u odnosu na kompjuteriziranu tomografiju (CT). Prednost ove metode je u manjoj količini zračenja u odnosu na CT, ali CT daje puno više informacija i zbog toga se IVU danas rijetko izvodi.


7. Kompjuterizirana tomografija (CT)

Tko? - liječnik specijalista radiologije

Gdje?

  1. radiolog na radiologiji u bolnici
  2. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja (ukoliko imaju CT)
  3. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji (ukoliko imaju CT)

Kod ove metode slika se dobiva korištenjem rentgenskog zračenja, a onda se rekonstruira pomoću kompjutera. Ukoliko bolesnici nisu alergični na jodna kontrastna sredstva daje im se intravensko jodno kontrastno sredstvo zbog boljeg prikaza tumora. CT je bezbolna pretraga koja traje par minuta, a dobivaju se informacije o izgledu i veličini mokraćnog mjehura i tumora u njemu, ali i informacije o limfnim čvorovima, kao i o ostalim organima u trbuhu. CT je kvalitetnija pretraga u odnosu na UZV i IVU , te su samim time i dobivene informacije bolje.


Slika 3: Karcinoma na desnoj i stražnjoj strani mokraćnog mjehura širine 4 cm.

Karcinoma na desnoj i stražnjoj strani mokraćnog mjehura širine 4 cm.



8. Magnetska rezonanca (MR)

Tko? - liječnik specijalista radiologije

Gdje?

  1. radiolog na radiologiji u bolnici
  2. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji (ukoliko imaju MR)

Magnetska rezonanca (MR) je metoda slična CT-u, ali nema zračenja, ne koristi se tako često kao CT za prikaz karcinoma mokraćnog mjehura.


Slika 4: Karcinoma na desnoj strani mokraćnog mjehura (različite tehnike i presjeci MR).

Karcinoma na desnoj strani mokraćnog mjehura (različite tehnike i presjeci MR).



Karcinoma na desnoj strani mokraćnog mjehura (različite tehnike i presjeci MR).



Karcinoma na desnoj strani mokraćnog mjehura (različite tehnike i presjeci MR).



9. Scintigrafija kostiju

Tko? - liječnik specijalista nuklearne medicine

Gdje? - nuklearna medicina u bolnici

Scintigrafija kostiju je metoda kod koje se koristeći radioaktivno obilježeni materijal (najčešće tehnecij-99m obilježen metilen difosfonatom) prikazuju promjene na kostima. Ova metoda se koristi ukoliko postoji sumnja na koštane metastaze karcinoma mokraćnog mjehura.


Napomena: u tekstu su navedene pretrage koje se mogu raditi kod karcinoma mokraćnog mjehura. To ne znači da su sve nužne, odnosno da ne postoje još neke pretrage koje nisu navedene, a koje se mogu raditi kod ove bolesti. Konačnu odluku o tome donijeti će izabrani urolog u dogovoru s bolesnikom.





IV. Liječenje karcinoma mokraćnog mjehura


Bolesnici se mogu ovisno o samoj bolesti, njihovom općem stanju, ali i o njihovom stavu prema bolesti:

  1. operirati - transuretralna resekcija ili otvorena operacija mokraćnog mjehura
  2. zračiti
  3. liječiti lijekovima

1. Operacije karcinoma mokraćnog mjehura


Tko? - liječnik specijalista urologije

Gdje? - u bolnici

Operacija je metoda izbora za liječenje karcinom mokraćnog mjehura. U načelu se izvodi kod bolesnika koji su sposobni za operaciju, koji na operaciju pristaju uključujući i njezine komplikacije i neželjene ishode, te ukoliko postoji velika vjerojatnost da će cijela bolest biti uklonjena operativnim zahvatom.

Bolesnika prije operacije mora pregledati anesteziolog (liječnik specijalista anestezije koji će bolesnika anestezirati, odnosno uspavati).


1.1. Transuretralna resekcija mokraćnog mjehura

Transuretralna resekcija mokraćnog mjehura je zapravo prva operacija koja se izvodi kod karcinoma mokraćnog mjehura. Bolesnika se prima u bolnicu, a zahvat započinje nakon što se bolesnika anestezira spinalnom anestezijom. Specijalnim instrumentom (resektoskopom) se kroz otvor mokraćne cijevi (tamo gdje izlazi mokraća, znači na vrhu glavića penisa kod muškarca, odnosno iznad rodnica kod žena) ulazi u mokraći mjehur, te se režu mali komadić karcinoma koji se onda kroz instrument vade van. Na kraju zahvata postavlja se kateter u mokraćni mjehur. Bolesnik ostaje u bolnici još nekoliko dana, kateter se izvadi, a bolesnik se otpušta kući.


Slika 5: Resektoskop.

Resektoskop



Slika 6.1: Izbočena sluznica iznad karcinoma mokraćnog mjehura i ušće lijevog mokraćovoda.

Izbočena sluznica iznad karcinoma mokraćnog mjehura i ušće lijevog mokraćovoda



Slika 6.2: Karcinoma mokraćnog mjehura.

Karcinom mokraćnog mjehura



Slika 6.3: Stanje nakon transuretralne resekcije (TUR) karcinoma mokraćnog mjehura vidi se uredno lijevo ušće.

Stanje nakon transuretralne resekcije (TUR) karcinoma mokraćnog mjehura vidi se uredno lijevo ušće.



Slika 6.4: Stanje nakon transuretralne resekcije (TUR) karcinoma mokraćnog mjehura, strelice pokazuju mišićna vlakna mokraćnog mjehura.

Stanje nakon transuretralne resekcije (TUR) karcinoma mokraćnog mjehura, strelice pokazuju mišićna vlakna mokraćnog mjehura.




1.2. Radikalna cistektomija (RC)

Radikalna cistektomija je metoda kojom se odstranjuju mokraćni mjehur s karcinomom i okolnim masnim tkivom, te limfnim čvorovima. Ova operacija se koristi kod možemo reći agresivnih, uznapredovalih karcinoma mokraćnog mjehura, odnosno kod karcinoma mokraćnog mjehura koji se vraćaju i ne reagiraju na drugu terapiju.


Sama metoda može biti:


1.2.1. Otvorena radikalna cistektomija

Otvorena radikalna cistektomija (RC) spada u „najstariju“ operativnu metodu, odnosno metodu koja se s malim modifikacijama izvodi dugi niz godina. Bolesnika se prima u bolnicu, a zahvat započinje nakon što se bolesnika anestezira općom anestezijom. Napravi se rez u donjem dijelu trbuha malo iznad pupka pa do dna trbuha.


Slika 7: Otvorena radikalna cistektomija, rez po sredini donjeg dijela trbuha

Otvorena radikalna cistektomija, mobilizacija desnog mokraćovoda.



Urolog odstranjuje mokraćni mjehur s karcinomom i okolnim masnim tkivom, te limfne čvorove. Kod muškaraca se u načelu kod ove operacije još odstranjuju prostata i sjemeni mjehurići, a kod žena maternica, jajnici, prednji zid rodnice i mokraćna cijev.


Slika 7.1: Otvorena radikalna cistektomija, mobilizacija desnog mokraćovoda.

Otvorena radikalna cistektomija, mobilizacija desnog mokraćovoda.



Slika 7.2: Otvorena radikalna cistektomija, odvajanje stražnje strane mokraćnog mjehura, od prednje strane debelog crijeva (strjelice).

Otvorena radikalna cistektomija, ovdajanje stražnje strane mokraćnog mjehura, od prednje strane debelog crijeva (strjelice).



Slika 7.3: Otvorena radikalna cistektomija, otvaranje stražnjeg zida rodnice (strjelica).

Otvorena radikalna cistektomija, otvaranje stražnjeg zida rodnice (strjelica).



Slika 7.4: Otvorena radikalna cistektomija, stanje nakon odstranjenja zdjeličnih limfnih čvorova desno (pinceta pokazuje živac).

Otvorena radikalna cistektomija, stanje nakon odstranjenja zdjeličnih limfnih čvorova desno (pinceta pokazuje živac).



Slika 7.5: Otvorena radikalna cistektomija, stanje nakon odstranjenja zdjeličnih limfnih čvorova lijevo.

Otvorena radikalna cistektomija, stanje nakon odstranjenja zdjeličnih limfnih čvorova lijevo.



Slika 8: Razrezan mokraćni mjehur s prednje strane, gore se vide maternica, jajnici i jajovodi, a dolje vrat mokraćnog mjehura, karcinoma s desne strane, te u sredini mokraćnog mjehura (strjelice).

Razrezan mokraćni mjehur s prednje strane, gore se vide maternica, jajnici i jajovodi, a dolje vrat mokraćnog mjehura, karcinoma s desne strane, te u sredini mokraćnog mjehura (strjelice).



Slika 9.1: Prednja strana - izvađen mokraćni mjehur i prostata (vidi se masno tkivo ispod kojeg se nalazi mokraćni mjehur.

Prednja strana - izvađen mokraćni mjehur i prostata (vidi se masno tkivo ispod kojeg se nalazi mokraćni mjehur.



Slika 9.2: Stražnja strana - izvađen mokraćni mjehur i prostata (vidi se masno tkivo ispod kojeg se nalazi mokraćni mjehur, naziru se i sjemeni mjehurići (strjelice)).

 Stražnja strana - izvađen mokraćni mjehur i prostata (vidi se masno tkivo ispod kojeg se nalazi mokraćni mjehur, naziru se i sjemeni mjehurići (strjelice))



Nakon što se odstrani mokraći mjehur postavlja se pitanje što s mokraćom iz bubrega? Postoji više vrsta operativnih zahvata (ovi zahvati se rade u istom aktu sa radikalnom cistektomijom) kojima se rješava pitanje mokraće, a oni se u načelu dijele u dvije skupine:


a). mokraća se iz tijela skuplja u plastičnu vrećicu/vrećice na trbuhu:

a.1. ileum conduit ili operacija po Brickeru - kod ove operacije, nakon što se izvadi mokraćni mjehur uzima se dio tankog crijeva (oko 10-20 cm, a nakon toga se tanko crijevo jasno ponovno spoji da bi hrana normalno mogla prolaziti kroz crijeva) u koji se onda na jednom njegovom kraju ušivaju mokraćovodi, a drugi njegov kraj se izvodi na kožu, te bolesnik ima jednu vrećicu u kojoj se skuplja mokraća. Ova operacija je nešto što se smatra „zlatnim standardom“ za bolesnika. Naime, pokazala se kao najbolje rješenje s najmanjim brojem komplikacija i neželjenih ishoda liječenja. Ipak, radi se o velikoj i zahtjevnoj operaciji koja traje oko 3-6 sati.


Slika 10: Ileum conduit (rani postoperativni tijek vidi se vrećica za skupljanje mokraće zalijepljena na kožu trbuha, te vrhovi "JJ" proteza, kateter i dren).

Ileum conduit (rani postoperativni tijek vidi se vrećica za skupljanje mokraće zalijepljena na kožu trbuha, te vrhovi



Slika 11: Ileum conduit, stanje pred otpust kući bolesnika.

Ileum conduit, stanje pred otpust kući bolesnika.



a.2. ureterocutanostomia - kod ove operacije, nakon što se izvadi mokraćni mjehur mokraćovodi se izvode na kožu trbuha, znači ne koriste se dijelovi tankog crijeva. Mokraćovodi se mogu izvesti svaki zasebno na lijevu i desnu stranu trbuha, pa bolesnik ima dvije vrećice za mokraću, ili se mogu spojiti, pa onda bolesnik ima jednu vrećicu za oba mokraćovoda u koju se skuplja mokraća. Ova operacija je tehnički jednostavnija od operacije po Brickeru i traje kraće, a radi se kod bolesnika koji imaju i druge ozbiljne bolest, te su lošijeg općeg stanja.


Slika 12: Obostrane ureterokutanostomije.

fleksibilni ureterorenoskop



b). pravi se posebni „rezervoar“ u unutrašnjosti tijela koji onda oponaša funkciju mokraćnog mjehura

b.1. ileum neo-bladder – „novi“ mjehur od tankog crijeva. Ova operacija je zapravo tehnički najzahtjevnija i vremenski najduža operacija, bar od onih koje se izvode u Hrvatskoj. Kod ove operacije, nakon što se izvadi mokraćni mjehur uzima se dio tankog crijeva (oko 50-60 cm, a nakon toga se tanko crijevo jasno ponovno spoji da bi hrana normalno mogla prolaziti kroz crijeva) od kojeg se pravi rezervoar („novi“ mokraćni mjehur) u koji se ušivaju mokraćovodi. Kod ove operacije bolesnik mokri kao što je i prije mokrio, znači na mokraćnu cijev. Ova operacija se radi kod mlađih bolesnika, koji imaju karcinom mokraćnog mjehura koji je takav da je pogodan za ovu operaciju, odnosno gdje sama bolest, ali i opće stanje bolesnika dozvoljavaju ovakav operativni zahvat. Radi se o tehnički vrlo zahtjevnoj operaciji koja traje od 5-7 sati.


Slika 13.1: Ileum neo-bladder, šivanje crijeva (crijevna anastomoza) nakon što se je "uzeo" dio tankog crijeva od kojeg će se napraviti "novi" mokraćni mjehur".

Ileum neo-bladder, šivanje crijeva (crijevna anastomoza) nakon što se je



Slika 13.2: Ileum neo-bladder, šivanje "novog" mokraćnog mjehura.

Ileum neo-bladder, šivanje



Slika 13.3: Ileum neo-bladder, naslućuje se izgled "novog" mokraćnog mjehura.

Ileum neo-bladder, naslućuje se izgled



Slika 13.4: Ileum neo-bladder, mjesto gdje će se napraviti otvor (strjelica) na "novom" mokraćnom mjehur koji će se onda zašiti s mokraćnom cijevi.

Ileum neo-bladder, mjesto gdje će se napraviti otvor (strjelica) na



Slika 13.5: Ileum neo-bladder, postavljanje šavova kojima će se napraviti anastomoza (spoj) "novog" mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi (vidi se i kateter).

Ileum neo-bladder, postavljanje šavova kojima će se napraviti anastomoza (spoj)



Slika 13.6: Ileum neo-bladder, postavljanje i fiksiranje šavom proteze (bijela cjevčica) koja će "osigurati" spoj mokraćovoda i novog mokraćnog mjehura, dok ne zaraste.

Ileum neo-bladder, postavljanje i fiksiranje šavom proteze (bijela cjevčica)koja će



Slika 13.7: Ileum neo-bladder, "novi" mokraćni mjehur u zdjelici.

Ileum neo-bladder,



b.2. Mainz pauch II – kod ove operacije, nakon što se izvadi mokraćni mjehur mokraćovodi se ušivaju u debelo crijevo, tako da bolesniku mokraća i stolica izlaze van zajedno kroz čmar (anus). Sama operacija traje slično kao i operacija po Brickeru 3-6 sati. Ova operacija se radi kod bolesnika koji su podobni za ovaj zahvat, odnosno gdje sama bolest, ali i opće stanje bolesnika dozvoljavaju ovakav operativni zahvat.


Jasno je da su prilikom gore navedenih operacija gdje se koristi tanko, odnosno debelo crijevo moguće različite komplikacije i od strane ovih struktura, odnosno probavnog trakta. Ovakve operacije su dosta zahtjevne i za bolesnika i za operatera, međutim one se izvode zbog ozbiljne bolesti i kakve god bile, one su ono najbolje što se može ponuditi bolesniku s karcinomom mokraćnog mjehura.

Bolesnik ide kući oko 7-10 dana nakon operacije, te se javlja izabranom urologu na kontrolu. Oko mjesec dana nakon operacije očekuje se potpuni oporavak bolesnika.


1.2.2. Laparoskopska radikalna cistektomija


Laparoskopska radikalna cistektomija (RC) spada u tzv. minimalno invazivne metode liječenja, a to znači da se zahvat izvodi uz pomoć specijalnih instrumenata. Nakon što se pristupi u trbuh postupak je sličan otvorenoj cistektomiji. Budući da se ne radi u Hrvatskoj nećemo je detaljnije opisivati.


1.2.3. Robotska radikalna cistektomija


Robotska radikalna cistektomija (RC) koristi se u novije vrijeme. Radi se, također o minimalno invazivnoj metodi liječenja, a tehnički je slična laparoskopskoj radikalnoj cistektomiji. Budući da se ne radi u Hrvatskoj nećemo je detaljnije opisivati.



1.3. Parcijalna (djelomična) cistektomija


Parcijalna cistektomija je metoda koja se koristi ukoliko se radi o manjem tumoru, koji je smješten tako da ga se zajedno s pripadajućim dijelom mokraćnog mjehura može izrezati, a onda se „rupa“ na mjehuru zašije. S obzirom da bolesnicima ostane većina mjehura onda i mokraća iz bubrega normalno ulazi i skuplja se u preostali dio mjehura kao i prije operacije. Radi se o tehnički jednostavnijoj operaciji od radikalne cistektomije koja jasno i traje kraće, a bolesnici je u načelu bolje podnose, te se brže i bolje oporavljaju nakon operacije. Kao i radikalna cistektomija može se raditi otvorenim, laparoskopskim i robotskim pristupom.


Što nakon operacije?


Nakon operacije dolazi nalaz patohistološke analize tkiva unutar 7-10 dana od dana zahvata. Taj nalaz govori o vrsti karcinoma, o njegovom izgledu, odnosno o karakteristikama koje su bitne za prognozu bolesti i daljnje liječenje.

Slika 13. Karcinom mokraćnog mjehura, mikroskopska slika povećanje 10 x.

Karcinom mokraćnog mjehura, mikroskopska slika povećanje 10 x



Bolesnici nakon operacije dolaze na redovite kontrole u različitim mjesečnim intervalima. Kontroliraju im se laboratorijski nalazi, te se radi cistoskopija (jasno ukoliko im je sačuvan cijeli, odnosno dio mokraćnog mjehura), UZV ili CT trbuha. Ukoliko se bolest vrati potrebno je daljnje liječenje.





2. Radikalno zračenje karcinoma mokraćnog mjehura


Tko? - liječnik onkolog specijalista radioterapije

Gdje?

  1. onkološka dnevna bolnica (u bolnici)
  2. onkološki odjel u bolnici

Radikalno zračenje je metoda liječenja koja koristi ionizirajuće zračenje za liječenje karcinoma mokraćnog mjehura. Bolesnika prije početka zračenja pregledava liječnik onkolog, te se uz pomoć kompjuterizirane tomografije (CT) pravi plan zračenja, a na tijelu bolesnika se označava područje gdje će se zračenje usmjeriti. Bolesnik također dobiva pismene, odnosno usmene upute o samom zračenju, čega se treba pridržavati, odnosno što treba izbjegavati da bi sam postupak zračenja prošao što lakše.

Na zračenje se dolazi svaki dan, osim dana vikenda kroz određeni vremenski period (oko 7 tjedana), zračenje traje par minuta, te bolesnik odlazi doma i ponovno dolazi slijedeći dan.

Samo zračenje bolesnici u načelu dobro podnose. Međutim, radi se o radikalnoj metodi liječenja koja kao i operacija ima svojih neželjenih posljedica. Bolesnici trebaju shvatiti da energija zračenja koja je sposobna uništiti karcinomsku stanicu koja je na neki način otpornija od normalne stanice isto tako značajno oštećuje normalne stanice, odnosno normalno tkivo. Da bi se oštećenje normalnog tkiva svelo na minimum, zračenje dolazi iz različitih smjerova, ali ono ipak mora „proći“ kroz određena tkiva na svom putu od izvora zračenja (uređaja koji se nalazi u prostoriji gdje se vrši zračenje) do mokraćnog mjehura. Tako zračenje prolazi kroz tanko i debelo crijevo, ali i kroz druge strukture u zdjelici i samim time ih oštećuje.

Bolesnici se pored tegoba koje se javljaju zbog samog djelovanja zračenja na mokraćni mjehur kao što su bolovi i pečenje prilikom mokrenja, te učestalo mokrenje, žale i na grčeve, prolijevaste stolice, krvarenje, odnosno sluzavi iscjedak iz debelog crijeva, te bolove u području donjeg dijela trbuha. Neke od ovih tegoba se javljaju rano tijekom samog zračenja, a neke se pak javljaju kasnije, znači više mjeseci, pa i godina nakon zračenja. Mogu se javiti i opće nuspojave zračenja kao što su slabost, gubitak apetita, slabokrvnost i druge.





3. Lijekovi protiv karcinoma mokraćnog mjehura


Lijekovi koji se koriste za liječenja karcinoma mokraćnog mjehura mogu se zapravo podijeliti u dvije skupine:

3.1. lijekovi koji se kroz kateter „unose“ u mokraćni mjehur bolesnika - intravezikalna terapija

3.2. lijekovi koji se daju kada bolest više nije ograničena na mokraćni mjehur, nego kada bolest postane sistemska - kemoterapija



3.1. Intravezikalna terapija


Tko? - liječnik specijalista urologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji

Bolesnici primaju ovu terapiju u urološkoj ambulanti, odnosno preko dnevne bolnice. Radi se o lijekovima koji se putem jednokratnog katetera unose (otopina lijeka se ušprica) u mokraćni mjehur i onda ostaju u njemu kroz neko vrijeme, odnosno dok ih bolesnik ne izmokri zajedno s mokraćom. U načelu se radi o vremenskom periodu od oko 1-2 sata.

Intravezikalna terapija se prima u određenim vremenskim ciklusima, znači svaki tjedan, odnosno svaki mjesec kroz određeni vremenski period. Postoji više lijekova, te samim time i više shema terapija, čak i za iste lijekove, izabrani urolog treba odlučiti koju će shemu i koji lijek koristiti za svog bolesnika.

Ovi lijekovi jasno kao i sva druga terapija koja se koristi za liječenje karcinoma, oštećuju i normalno tkivo mokraćnog mjehura, te samim time uzrokuju nuspojave koje mogu biti vrlo blage, ali i toliko jake da se intravezikalna terapija mora prekinuti, odnosno odgoditi za neko vrijeme. Najčešće se bolesnici žale na tegobe s mokrenjem kao što su bolovi i pečenje prilikom mokrenja, te učestalo mokrenje.


3.2. Kemoterapija


Tko? - liječnika specijalista onkologije

Gdje?

  1. onkološka dnevna bolnica
  2. onkološki odjel u bolnici

Kemoterapija se koristi kada bolest više nije ograničena na mokraćni mjehur, odnosno kada je bolest metastazirala i postala bolest cijelog organizma. Postoji jasno više lijekova, odnosno više kombinacija lijekova koji se mogu koristiti za liječenje karcinoma mokraćnog mjehura. Bolesnici u načelu dolaze na cikluse kemoterapije slično kao i kod intravezikalne terapije. Nažalost, kao i kod drugih vrsta kemoterapije i kemoterapija koja se koristi za liječenje karcinoma mokraćnog mjehura ima ozbiljne nuspojave. Mogu se javiti mučnina i povraćanje, te slabost bolesnika, ali isto tako i vrlo ozbiljne nuspojave kao što su slabokrvnost, odnosno oštećenje različitih tkiva i organa do te razine da se kemoterapija mora prekinuti, odnosno odgoditi.





V. Zaključak


Karcinom mokraćnog mjehura je u većini slučajeva bolest koja se može kontrolirati transuretralnom resekcijom mokraćnog mjehura, znači zahvatom koji se radi kroz mokraćnu cijev i koji omogućava odstranjenje samog tumora, ali i „čuvanje“ mokraćnog mjehura bolesnika. Manji dio bolesnika ima bolest koja zahtijeva radikalnu cistektomiju, odnosno kirurško odstranjivanje cijelog mokraćnog mjehura. Ukoliko bolesnici, odnosno sama bolest zbog bilo kojeg razloga nisu pogodni za operativno liječenje provodi se liječenje zračenjem, odnosno kemoterapijom kada se bolest proširi po organizmu.





Nazad na vrh stranice !





Pitanja i odgovori !!!