www.urologija.hr



Upala bubrega (Pyelonephritis)


I. Općenito o upali bubrega


Upalu bubrega uzrokuju mikroorganizmi (najčešće bakterije) koji u bubreg dolaze uglavnom „odozdo“ znači iz mokraćnog mjehura, ali mogu mada rijetko, doći i krvlju iz nekog drugog žarišta, odnosno izvora u tijelu. Određene bolesti kao što su šećerna bolest, kamenci, ali i određena stanja kao što je trudnoća, mogu povećati vjerojatnost nastanka upale bubrega. Upala bubrega može biti akutna ili kronična.





II. Klinička slika i simptomi upale bubrega


a). Akutna upala bubrega

Kod akutne upale bubrega (akutni pijelonefritis) bolesnici mogu imati:





III. Dijagnostika i obrada upale bubrega


1. Biokemijska analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. biokemijskom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. biokemijskom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom biokemijskom laboratoriju

Mokraća se gleda pod mikroskopom, te se određuje prisutnost upalnih stanica (leukocita) i crvenih krvnih stanica (eritrocita), može se također odrediti i prisutnost glukoze (šećera u urinu), te nekih drugih molekula. Nalaz može biti gotov u roku od 10-tak minuta.


2. Vađenje krvi

Tko? - med. sestra ili lab. tehničar vade krv bolesniku

Gdje? - analiza krvi se radi u:

  1. biokemijskom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. biokemijskom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom biokemijskom laboratoriju

Određuje se broj upalnih stanica u krvi (leukocita), kao i C-reaktivni protein (CRP) (protein koji je povišen u upalnim procesima). Nalaz može biti gotov u roku od oko pola sata.


3. Mikrobiološka analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. mikrobiološkom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. mikrobiološkom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom mikrobiološkom laboratoriju

Pretragom se određuje broj i vrsta mikroorganizama u mokraći, a to je važno zbog antimikrobne terapije. Za dobivanje ovog nalaza potrebno je od 3-5 dana.


Slika 1: Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici)).

Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))



Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))



Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))




4. Ultrazvuk bubrega

Tko? - pregled obavlja liječnik specijalista urologije ili radiologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji
  3. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja
  4. radiolog na radiologiji u bolnici
  5. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji

Ultrazvuk (UZV) bubrega je metoda gdje se koristeći UZV aparat prikazuje bubreg. Radi se o uređaju koji proizvodi specijalne valove koji zapravo spadaju u zvučne valove, ali su više frekvencije u odnosu na zvučne valove koje ljudi čuju. Slika organa, odnosno bubrega, prikazuje se na ekranu monitora, a dobivaju se informacije o izgledu i veličini bubrega, eventualnim kamencima i eventualnom zastoju mokraće u bubregu. Također, mogu se dobiti informacije o drugom bubregu, što je važno za daljnje liječenje. UZV pregled se radi preko trbuha, odnosno leđa koristeći ultrazvučnu sondu i traje par minuta.


5. Nativna rentgenska (RTG) snimka urotrakta

Tko? - liječnik specijalista radiologije

Gdje?

  1. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja
  2. radiolog na radiologiji u bolnici
  3. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji

Na slici se mogu vidjeti mineralne sjene koje mogu odgovarati kamencima. Naime, ponekad upala može biti udružena s kamencima. Za sigurnu potvrdu kamenaca koji se vide na nativnoj RTG snimci potrebno je napraviti intravensku urografiju (IVU) ili kompjuteriziranu tomografsku (CT) urografiju.


6. Kompjuterizirana tomografska urografija (CT)

Tko? - liječnik specijalista radiologije

Gdje?

  1. radiolog na radiologiji u bolnici
  2. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja (ukoliko imaju CT)
  3. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji (ukoliko imaju CT)

Kompjuterizirana tomografska urografija (CT) je metoda koja koristi rentgensko zračenje, a onda se slika rekonstruira pomoću kompjutera. Radi se o bezbolnoj pretrazi koja traje par minuta, a dobivaju se informacije o izgledu i veličini bubrega, eventualnim kamencima i eventualnom zastoju mokraće u bubregu. CT može pokazati i gnoj u, odnosno oko bubrega.


Napomena: u tekstu su navedene pretrage koje se mogu raditi kod upale bubrega. To ne znači da su sve nužne, odnosno da ne postoje još neke pretrage koje nisu navedene, a koje se mogu raditi kod ove bolesti. Konačnu odluku o tome donijeti će izabrani urolog u dogovoru s bolesnikom.





IV. Liječenje upale bubrega


Bolesnici antimikrobnu terapiju, ovisno o ozbiljnosti bolesti primaju ili u bolnici ili kod kuće, ali dolaze liječniku na redovite kontrole. Bitno je da se s terapijom započne što prije. Zbog toga se u načelu terapija daje „na slijepo“ (to se zove empirijska terapija), to znači da bolesnici primaju jedan ili eventualno dva antibiotika koja bi trebala djelovati na većinu mogućih uzročnika upale bubrega. Naime, da bi se mogla dati ciljana terapija, odnosno terapija koja točno djeluje na uzročnika koji je izazvao upalu, prvo ga je potrebno izolirati, odnosno dokazati. Za to je potrebno neko vrijeme (barem nekoliko dana), a i nalaz može biti „lažno negativan“ znači da uzročnik postoji, ali se ne može izolirati, odnosno dokazati. Zbog toga se odmah daje terapija „na slijepo“ koja vrlo dobro djeluje kod većine bolesnika.

Bolesnika se redovito kontrolira, gleda se odgovor na terapiju (poboljšanje kliničke slike, odnosno općeg stanja bolesnika, pad temperature, smanjenje bolova i tegoba s mokrenjem, kao i poboljšanje u laboratorijskim nalazima), te se nastavlja s istom terapijom ukoliko je odgovor dobar, odnosno ukoliko nije terapija se korigira (uvodi se drugi antibiotik). Također, bolesnik daje uzorak mokraće (urina) za mikrobiološku analizu, a terapija se može korigirati i po dolasku nalaza urinokulture za što je u načelu potrebno nekoliko dana.





b). Kronična upala bubrega (kronični pijelonefritis)


Uglavnom nastaje kao posljedica ponavljajućih akutnih upala bubrega. Može dovesti do stvaranja ožiljaka na bubregu, te do smanjenja i gubitka bubrežne funkcije. Veliki broj bolesnika zapravo nema nekih izraženijih simptoma bolesti, ali navode da su ranije imali upale urotrakta, odnosno bubrega. Laboratorijski nalazi (analiza krvi i urina) mogu biti u granicama normale, ali promjene se mogu vidjeti koristeći slikovne metode kao što su UZV, IVU i CT. Bolest se liječi u prvom redu sprječavanjem ponovnih upala. Ukoliko postoje određeni anatomski ili funkcionalni problemi, odnosno neke bolesti (kao što su kamenci npr.) koje dovode do ponavljajućih uroinfekata potrebno ih je riješiti. Za liječenje, odnosno za sprječavanje ponovnih upala, mogu se koriste manje doze antibiotika kroz duže vrijeme.





V. Zaključak


Upala bubrega je bolest koja uglavnom nastaje širenjem bakterija iz donjih dijelova urotrakta (mokraći mjehur) prema bubregu. Liječi se antibioticima, te simptomatskom terapijom. Može prijeći u kroničnu bolest koja može dovesti do ozbiljnih komplikacija pa i do gubitka funkcije bubrega.





Nazad na vrh stranice !





Pitanja i odgovori !!!