www.urologija.hr



Upala mokraćnog mjehura (Cystitis)


I. Općenito o upali mokraćnog mjehura


Upala mokraćnog mjehura može se javiti jednom u životu ili jednom u nekoliko godina, ali isto tako može se javljati i svakih nekoliko mjeseci. Bolest je češća kod žena i to kod mlađih, spolno aktivnih, ali i kod žena koje su u menopauzi. Kod muškaraca se upala mokraćnog mjehura javlja češće u starijoj životnoj dobi, uglavnom vezana uz bolesti prostate.

Upalu većinom uzrokuju mikroorganizmi (bakterije) koje u mokraći mjehur dolaze „odozdo“ znači iz mokraće cijevi, odnosno iz područja oko rodnice i završnog dijela debelog crijeva (anusa). Određene bolesti kao što su šećerna bolest, kamenci, „spušten mokraćni mjehur“, ali i određena stanja kao što je to trudnoća mogu povećati vjerojatnost nastanka upale mokraćnog mjehura.





II. Klinička slika i simptomi upale mokraćnog mjehura


Najčešće se radi o akutnim upalama, ali ako se one ponavljaju onda možemo govoriti o „povratnim“, odnosno kroničnim upalama mokraćnog mjehura.


a). Akutna upala mokraćnog mjehura (akutni cistitis)

Kod akutne upale mokraćnog mjehura bolesnici se žale na tegobe kao što su:





III. Dijagnostika i obrada upale mokraćnog mjehura


1. Biokemijska analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. biokemijskom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. biokemijskom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom biokemijskom laboratoriju

Mokraća se gleda pod mikroskopom, te se određuje prisutnost upalnih stanica (leukocita) i crvenih krvnih stanica (eritrocita), može se također odrediti i prisutnost glukoze (šećera u urinu), te nekih drugih molekula. Nalaz može biti gotov u roku od 10-tak minuta.


2. Mikrobiološka analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. mikrobiološkom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. mikrobiološkom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom mikrobiološkom laboratoriju

Pretragom se određuje broj i vrsta mikroorganizama u mokraći, a to je važno zbog antimikrobne terapije. Za dobivanje ovog nalaza potrebno je od 3-5 dana.


Slika 1: Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici)).

Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))



Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))



Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))




3. Nativna rentgenska (RTG) snimka urotrakta

Tko? - liječnik specijalista radiologije

Gdje?

  1. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja
  2. radiolog na radiologiji u bolnici
  3. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji

Na slici se mogu vidjeti mineralne sjene koje mogu odgovarati kamencima. Naime, ponekad upala može biti udružena s kamencima. Za sigurnu potvrdu kamenaca koji se vide na nativnoj RTG snimci potrebno je napraviti intravensku urografiju (IVU) ili kompjuteriziranu tomografsku (CT) urografiju, odnosno cistoskopiju.


4. Ultrazvuk mokraćnog mjehura

Tko? - pregled obavlja liječnik specijalista urologije ili radiologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji
  3. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja
  4. radiolog na radiologiji u bolnici
  5. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji

Ultrazvuk (UZV) mokraćnog mjehura je metoda gdje se koristeći UZV aparat prikazuje mokraćni mjehur. Radi se o uređaju koji proizvodi specijalne valove koji zapravo spadaju u zvučne valove, ali su više frekvencije u odnosu na zvučne valove koje ljudi čuju. Slika organa, odnosno mokraćnog mjehura, prikazuje se na ekranu monitora, a dobivaju se informacije o izgledu mjehura, te informacije o izgledu i veličini prostate. UZV pregled se radi preko trbuha koristeći ultrazvučnu sondu, a traje par minuta.


Napomena: u tekstu su navedene pretrage koje se mogu raditi kod upale mokraćnog mjehura. To ne znači da su sve nužne, odnosno da ne postoje još neke pretrage koje nisu navedene, a koje se mogu raditi kod ove bolesti. Konačnu odluku o tome donijeti će izabrani urolog u dogovoru s bolesnikom.





IV. Liječenje upale mokraćnog mjehura


Bolesnici antimikrobnu terapiju u načelu uzimaju kod kuće, ali dolaze liječniku na kontrolu. Bitno je da se s terapijom započne što prije. Zbog toga se u načelu terapija daje „na slijepo“ (to se zove empirijska terapija), to znači da bolesnici primaju antibiotik koji bi trebao djelovati na najčešće uzročnike upale mokraćnog mjehura. Naime, da bi se mogla dati ciljana terapija, odnosno terapija koja točno djeluje na uzročnika koji je izazvao upalu, prvo ga je potrebno izolirati, odnosno dokazati. Za to je potrebno neko vrijeme (barem nekoliko dana), a i nalaz može biti „lažno negativan“ znači da uzročnik postoji, ali se ne može izolirati, odnosno dokazati. Zbog toga se odmah daje terapija „na slijepo“ koja vrlo dobro djeluje kod većine bolesnika.

Bolesnika se kontrolira, gleda se odgovor na terapiju (poboljšanje kliničke slike, smanjenje bolova i tegoba s mokrenjem, kao i poboljšanje u laboratorijskim nalazima), te se nastavlja s istom terapijom ukoliko je odgovor dobar, odnosno ukoliko nije terapija se korigira (uvodi se drugi antibiotik). Također, bolesnik daje uzorak mokraće (urina) za mikrobiološku analizu, a terapija se može korigirati i po dolasku nalaza urinokulture za što je u načelu potrebno nekoliko dana.





b). Učestale upale mokraćnog mjehura (rekurentni cistitis)


Radi se o ponavljajućim akutnim upalama. Mogu biti uzrokovane ili mikroorganizmima koje bolesnik ima od ranije (onim koji su uzrokovali ranije upale), ali i „novim“ mikroorganizmima koji prije nisu bili prisutni u bolesnikovom mokraćnom mjehuru. Zbog toga je važno izolirati uzročnika da bi se mogla dati ciljana terapija. Također, kod učestalih upala mjehura, ali u načelu nakon provedenog liječenja potrebna je dodatna obrada (cistoskopija, UZV, IVU ili CT). Naime, upala mokraćnog mjehura može biti prisutna sama za sebe, ali moguće je također, da u njezinoj podlozi postoje različiti anatomski ili funkcionalni poremećaji, odnosno neke bolesti (kao što su kamenci npr.). Ukoliko se ovi poremećaji dokažu, odnosno ukoliko su oni uzrok učestalih upala mokraćnog mjehura potrebno ih je liječiti. Ukoliko to nije slučaj, za liječenje, odnosno za sprječavanje ponovnih upala mogu se koriste manje doze antibiotika kroz duže vrijeme.

Pored liječenja, naglasak je na mjerama za sprječavanje ponovnih upala mokraćnog mjehura:





V. Zaključak


Upala mokraćnog mjehura je česta bolest, posebno kod mlađih žena i žena u menopauzi i sklona je ponovnom javljanju nakon određenog vremena. Liječi se antibioticima, ali ukoliko se češće vraća, potrebna je dodatna obrada bolesnika. Važno je također, provoditi i mjere za sprječavanje ponovnih upala.





Nazad na vrh stranice !





Pitanja i odgovori !!!