www.urologija.hr



Upala prostate (Prostatitis)


Upala prostate dijeli se na:

a.) akutnu

b.) kroničnu

c.) sindrom kronične zdjelične boli



a). Akutna upala prostate (akutni prostatitis)


I. Općenito o akutnom prostatitisu


Akutni prostatitis je jedna od češćih uroloških bolest kod muškaraca mlađih od 50 godina. Smatra se da mikroorganizmi dolaze u prostatu ili „uzlazno“ kroz mokraćnu cijev ili „silazno“ iz mokraćnog mjehura. Šećerna bolest, kamenci, kao i neke druge bolesti mogu povećati vjerojatnost nastanka upale mokraćnih organa, a samim time i upale prostate.





II. Klinička slika i simptomi akutne upale prostate


Bolesnici se najčešće žale na:

  1. bolove i pečenje prilikom mokrenja
  2. učestalo mokrenja
  3. otežano mokrenje
  4. temperaturu, zimicu i tresavicu
  5. bolove u području međice i donjeg dijela trbuha




III. Dijagnostika i obrada upale prostate


1. Digitorektalni pregled prostate

Tko? - pregled obavlja specijalista urologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji

Liječnik kažiprstom ulazi u završni dio debelog crijeva (čmar) i pipa prostatu da bi odredio njezinu veličinu i elastičnost, odnosno tvrdoću, te ograničenost prema okolnom tkivu. Pregled je neugodan za većinu bolesnika, ali kratko traje (oko 5 sekundi) i važan je, jer daje bitne informacije o prostati. Kod sumnje na prostatitis treba biti pažljiv s palpiranjem prostate jer ona može biti vrlo bolna na dodir.


2. Biokemijska analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. biokemijskom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. biokemijskom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom biokemijskom laboratoriju

Mokraća se gleda pod mikroskopom, te se određuje prisutnost upalnih stanica (leukocita) i crvenih krvnih stanica (eritrocita), može se također odrediti i prisutnost glukoze (šećera u mokraći), te nekih drugih molekula. Nalaz može biti gotov u roku od 10-tak minuta.


3. Vađenje krvi

Tko? - med. sestra ili lab. tehničar vade krv bolesniku

Gdje? - analiza krvi se radi u:

  1. biokemijskom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. biokemijskom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom biokemijskom laboratoriju

Određuje se broj upalnih stanica u krvi (leukocita), kao i C-reaktivni protein (CRP) (protein koji je povišen u upalnim procesima). Nalaz može biti gotov u roku od oko pola sata.


4. Mikrobiološka analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. mikrobiološkom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. mikrobiološkom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom mikrobiološkom laboratoriju

Pretragom se određuje broj i vrsta mikroorganizama u mokraći, a to je važno zbog antimikrobne terapije. Za dobivanje ovog nalaza potrebno je od 3-5 dana.


Slika 1: Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici)).

Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))



Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))



Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))




5. Mikrobiološka analiza sjemena

Tko? - bolesnik nakon masturbacije daje uzorak sjemena u specijalnoj sterilnoj posudici (može se kupiti u ljekarni) kod kuće ili u zdravstvenoj ustanovi

Gdje?

  1. u mikrobiološkom laboratoriju u bolnici
  2. u privatnom mikrobiološkom laboratoriju

Pretragom se određuje broj i vrsta mikroorganizama u sjemenu, to je važno zbog antimikrobne terapije. Za dobivanje ovog nalaza potrebno je od 3-5 dana, nekada i više ovisno koji se sve mikroorganizmi pokušavaju izolirati, odnosno dokazati iz uzorka.


6. Ultrazvuk prostate

Tko? - pregled obavlja liječnik specijalista urologije ili radiologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji
  3. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja
  4. radiolog na radiologiji u bolnici
  5. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji

Ultrazvuk (UZV) prostate je metoda gdje se koristeći UZV aparat određuje veličina prostate i količina mokraće koja ostaje u mokraćnom mjehuru, odnosno količina mokraće koju bolesnik ne može izmokriti zbog povećane prostate. Radi se o uređaju koji proizvodi specijalne valove koji zapravo spadaju u zvučne valove, ali su više frekvencije u odnosu na zvučne valove koje ljudi čuju. Slika organa, odnosno prostate u ovom slučaju, prikazuje se na ekranu monitora. Ultrazvukom se još mogu dobiti informacije o stanju mokraćnog mjehura i bubrega. UZV pregled se radi preko trbuha i traje oko 5 minuta.


7. Prostata specifični antigen (PSA)

Tko? - med. sestra ili lab. tehničar vade krv bolesniku koja se analizira:

Gdje?

  1. u biokemijskom laboratoriju u bolnici
  2. u privatnom biokemijskom laboratoriju

Prostata specifični antigen (PSA) se ne određuje za vrijeme upale, jer to nema smisla. Naime, nalaz PSA će biti povišen zbog upale.


Napomena: u tekstu su navedene pretrage koje se mogu raditi kod upale prostate. To ne znači da su sve nužne, odnosno da ne postoje još neke pretrage koje nisu navedene, a koje se mogu raditi kod ove bolesti. Konačnu odluku o tome donijeti će izabrani urolog u dogovoru s bolesnikom.





IV. Liječenje upale prostate


Bolesnici antimikrobnu terapiju, ovisno o ozbiljnosti bolesti primaju ili u bolnici ili kod kuće, ali dolaze liječniku na redovite kontrole. Bitno je da se s terapijom započne što prije. Zbog toga se u načelu terapija daje „na slijepo“ (to se zove empirijska terapija), to znači da bolesnici primaju jedan ili dva antibiotika koja bi trebala djelovati na većinu mogućih uzročnika upale prostate. Naime, da bi se mogla dati ciljana terapija, odnosno terapija koja točno djeluje na uzročnika koji je izazvao upalu, prvo ga je potrebno izolirati, odnosno dokazati. Za to treba neko vrijeme (barem nekoliko dana), a i nalaz može biti „lažno negativan“ znači da uzročnik postoji, ali se ne može izolirati, odnosno dokazati. Zbog toga se odmah daje terapija „na slijepo“ koja vrlo dobro djeluje kod većine bolesnika.

Bolesnika se redovito kontrolira, gleda se odgovor na terapiju (poboljšanje kliničke slike, odnosno općeg stanja bolesnika, smanjenje bolova i tegoba s mokrenjem, pad temperature, kao i poboljšanje u laboratorijskim nalazima), te se nastavlja s istom terapijom ukoliko je odgovor dobar, odnosno ukoliko nije terapija se korigira (uvodi se drugi antibiotik). Također, bolesnik daje uzorke (u prvom redu mokraće) za mikrobiološku analizu, a po dolasku nalaza urinokulture za što je u načelu potrebno nekoliko dana, daje se ciljana terapija.

Bolesnici s upalom prostate moraju uzimati antimikrobnu terapiju kroz nešto duže vrijeme iz jednostavnog razloga jer antibiotici „teže“ ulaze u prostatu, te im je potrebno određeno vrijeme da unište mikroorganizme u prostati. Nažalost, kod dijela bolesnika ne dolazi do potpunog izlječenja upale prostate, nego samo do „zalječenja“ i može se desiti da se upala ponovno aktivira pod određenim okolnostima (slabljenje imunološkog sustava, stres, iritacije prostate i sl.). Upala može prijeći i u formu kroničnog prostatitisa što predstavlja problem kako za bolesnika tako i za liječnika.





b.) Kronična upala prostate (kronični prostatitis)


Predstavlja kako je već gore navedeno problem i za bolesnika i za liječnika, jer se radi o stanju koje zahtijeva dugotrajno liječenje, dok sam učinak liječenja nije uvijek onakav kakav bismo željeli. Simptomi bolesti su manje izraženi nego simptomi akutnog prostatitisa, ali traju duže vremena (uglavnom nekoliko mjeseci, pa i više). Treba napomenuti da određeni broj bolesnika nema izražene tegobe, nego se bolest dijagnosticira na osnovi prisutnih bakterija i upalnih stanica u mokraći i sjemenu.

Kronični prostatitis zahtijeva antimikrobnu terapiju kroz nekoliko mjeseci, moguće je izlječenje, ali isto tako i „zalječenje“ bolesti kroz kraći ili duži vremenski period. Često se moraju „isprobavati“ različiti antibiotici, te uzimati i neka druga terapija (blokatori alfa-receptora, fitoterapija, protuupalni i neki drugi lijekovi) koja može kod dijela bolesnika dati dobar rezultat. Zbog svega navedenog radi se o zahtjevnoj bolesti koja može značajno smanjiti kvalitetu života bolesnika.





c.) Sindrom kronične zdjelične boli


Kako samo ime kaže radi se o pojavi kronične zdjelične boli, kojoj u načelu prethodi akutni, odnosno kronični prostatitis bez obzira je li on prepoznat ili nije. Kod ovih bolesnika nije moguće izolirati uzročnika koji bi se mogao dovesti u vezu s pojavom kronične zdjelične boli. Budući da nema jasnog uzročnika, niti terapija ne može biti ciljana, odnosno usmjerena prema uzročniku, samim time su i rezultati liječenja slabiji. Mogu se davati antibiotici, protuupalni lijekovi, fitoterapija, blokatori alfa-receptora i neki drugi lijekovi. Ovakva terapija kod dijela bolesnika može imati dobar rezultat.





V. Zaključak


Upala prostate je česta urološka bolest kod mlađih muškaraca. Obično se javlja kao akutna upala, ali može prijeći i u kronični oblik, odnosno u sindrom kronične zdjelične boli. Zahtijeva liječenje antibioticima, ali i korištenje nekih drugih lijekova kroz duži vremenski period. Usprkos tome ponekad se bolest ne može do kraja izliječiti, nego samo zaliječiti, a samim time bitno smanjiti kvalitetu života bolesnika.





Nazad na vrh stranice !





Pitanja i odgovori !!!