www.urologija.hr



Upala testisa i epididimisa (Orchiepididymitis)


I. Općenito o upali testisa i epididimisa


Orchiepididymitis je upala testisa (sjemenika) i epididimisa (pasjemenika). Naime, budući da su ove dvije strukture blisko povezane u načelu upala jednoga zahvaća i tkivo drugog, pa se onda smatra da su zapravo i testis i epididimis upaljeni.

Upala testisa može biti:

a). akutna

b). kronična


a). Akutna upala testisa i epididimisa(orchiepididymitis)


Akutni orchiepididymitis se češće javlja kod mlađih muškaraca koji su spolno aktivni i kod njih može biti uzrokovan spolno prenosivim mikroorganizmima (Neisseria gonorrhoeae, Chlamydia trachomatis, Ureaplasma sp.), ali i kod starijih muškaraca koji imaju otežano mokrenje, odnosno probleme s prostatom gdje su najčešći uzročnici upale enterobakterije (Echerichia coli i Enterococcus). Smatra se da mikroorganizmi najčešće dolaze u testis „uzlazno“ kroz mokraćnu cijev, odnosno iz mokraćnog mjehura. Šećerna bolest, zastoj mokraće u mokraćnom mjehuru kao i neke druge bolesti mogu povećati vjerojatnost nastanka upale testisa.





II. Klinička slika i simptomi upale testisa i epididimisa


Bolesnici se najčešće žale na:





III. Dijagnostika i obrada upale testisa i epididimisa


1. Pregled testisa i epididimisa

Tko? - pregled obavlja liječnik specijalista urologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji

Liječnik rukom pregledava testis i epididimis, njihovu veličinu, oblik, osjetljivost, odnosno bolnost na dodir, te prisutnost eventualnih promjena. Sam pregled traje oko pola minute.


2. Biokemijska analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. biokemijskom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. biokemijskom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom biokemijskom laboratoriju

Mokraća se gleda pod mikroskopom, te se određuje prisutnost upalnih stanica (leukocita) i crvenih krvnih stanica (eritrocita), može se također odrediti i prisutnost glukoze (šećera u mokraći), te nekih drugih molekula. Nalaz može biti gotov u roku od 10-tak minuta.


3. Vađenje krvi

Tko? - med. sestra ili lab. tehničar vade krv bolesniku

Gdje? - analiza krvi se radi u:

  1. biokemijskom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. biokemijskom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom biokemijskom laboratoriju

Određuje se broj upalnih stanica u krvi (leukocita), kao i C-reaktivni protein (CRP) (protein koji je povišen u upalnim procesima). Nalaz može biti gotov u roku od oko pola sata.


4. Mikrobiološka analiza mokraće (urina)

Tko? - bolesnik se u zdravstvenoj ustanovi pomokri u posudicu, mada se može pomokriti i kod kuće (posudica se može kupiti u ljekarni)

Gdje? - analiza mokraće se radi u:

  1. mikrobiološkom laboratoriju u Domu zdravlja
  2. mikrobiološkom laboratoriju u bolnici
  3. privatnom mikrobiološkom laboratoriju

Pretragom se određuje broj i vrsta mikroorganizama u mokraći, a to je važno zbog antimikrobne terapije. Za dobivanje ovog nalaza potrebno je od 3-5 dana.


Slika 1: Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici)).

Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))



Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))



Najčešći bakterijski uzročnici uroinfekcije (E. coli, Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa (uzgoj u Petrijevoj zdjelici))




5. Mikrobiološka analiza sjemena

Tko? - bolesnik nakon masturbacije daje uzorak sjemena u specijalnoj sterilnoj posudici (može se kupiti u ljekarni) kod kuće ili u zdravstvenoj ustanovi

Gdje?

  1. u mikrobiološkom laboratoriju u bolnici
  2. u privatnom mikrobiološkom laboratoriju

Pretragom se određuje broj i vrsta mikroorganizama u sjemenu, to je važno zbog antimikrobne terapije. Za dobivanje ovog nalaza potrebno je od 3-5 dana, nekada i više ovisno koji se sve mikroorganizmi pokušavaju izolirati, odnosno dokazati iz uzorka.


6. Ultrazvuk testisa

Tko? - pregled obavlja specijalista urologije ili radiologije

Gdje?

  1. urolog u urološkoj ambulanti u bolnici
  2. urolog u privatnoj urološkoj ordinaciji
  3. radiolog na radiologiji u Domu zdravlja
  4. radiolog na radiologiji u bolnici
  5. radiolog u privatnoj radiološkoj ordinaciji

Ultrazvuk testisa (UZV) je metoda gdje se koristeći UZV aparat prikazuje veličina i izgled testisa. Bolesnik leži na leđima, te mu se UZV pregled radi preko mošnje, koristeći ultrazvučnu sondu i traje par minuta.


Napomena: u tekstu su navedene pretrage koje se mogu raditi kod upale testisa i epididimisa. To ne znači da su sve one neophodno potrebne, odnosno da ne postoje još neke pretrage koje nisu gore navedene, a koje se mogu raditi kod ove bolesti. Konačnu odluku o tome donijeti će izabrani urolog u dogovoru s bolesnikom.





IV. Liječenje upale testisa i epididimisa


Bolesnici antimikrobnu terapiju, ovisno o ozbiljnosti bolesti primaju ili u bolnici ili kod kuće, ali dolaze liječniku na redovite kontrole. Bitno je da se s terapijom započne što prije. Zbog toga se u načelu terapija daje „na slijepo“ (to se zove empirijska terapija), to znači da bolesnici primaju jedan ili dva antibiotika koja bi trebali pokriti većinu mogućih uzročnika upale testisa. Naime, da bi se mogla dati ciljana terapija, odnosno terapija koja točno djeluje na uzročnika koji je izazvao upalu, prvo ga je potrebno izolirati, odnosno dokazati. Za to treba neko vrijeme (barem nekoliko dana), a i nalaz može biti „lažno negativan“ znači da se uzročnik nije uspio izolirati. Zbog toga se odmah daje terapija „na slijepo“ koja vrlo dobro djeluje kod većine bolesnika.

Bolesnika se redovito kontrolira, gleda se odgovor na terapiju (poboljšanje kliničke slike, odnosno općeg stanja bolesnika, pad temperature, smanjenje otoka testisa, smanjenje tegoba s mokrenje, kao i poboljšanje u laboratorijskim nalazima), te se nastavlja s istom terapijom ukoliko je odgovor dobar, odnosno ukoliko nije terapija se korigira (uvodi se drugi antibiotik). Također, bolesnik daje uzorke za mikrobiološku analizu, a terapija se može korigirati i po dolasku nalaza urinokulture za što je u načelu potrebno nekoliko dana.

Bolesnicima se također, za vrijeme upale savjetuje mirovanje, odnosno „podizanje“ mošnje (skrotuma), što znači da trebaju ispod skrotuma staviti mali ručnik ili neku tkaninu, te je smotati da bi se skrotum podignuo malo ispod razine trbuha.





b.) Kronični orchiepididymitis


Ukoliko se radi o ponavljajućim upalama moguće je da dođe do oštećenja testisa koje na kraju može rezultirati gubitkom testisa.


Slika 2: Apscedirajući orhiepididimitis.

Apscedirajući orhiepididimitis.






V. Zaključak


Orhidepididimitis je upala testisa i epididimisa, češće se javlja kod mlađih spolno aktivnih muškaraca, ali i kod starijih bolesnika koji imaju problema s prostatom. Liječi se antibioticima i simptomatskom terapijom, odnosno rješavanjem problema s prostatom.





Nazad na vrh stranice !





Pitanja i odgovori !!!